Porez na imovinu je porez kojim se oporezuje nepokretna imovina poreskog obveznika. Nastaje po osnovu prava svojine ili korišćenja nepokretnosti i plaća se kao porez na stan, kuću, zemljište, poslovni prostor i sl. Kod ovog poreza kao i kod svakog drugog javnog prihoda važna je redovnost u izmirivanju poreske obaveze, jer u protivnom sledi obračun zakonske zatezne kamate na iznos poreskog duga.
Porez na imovinu plaća svaki vlasnik nepokretnosti bez obzira da li je on fizičko ili pravno lice. Obračun poreza na imovinu računa se na bazi: prava svojine nad zemljištem (građevinskim, poljoprivrednim, šumskim i dr), pravo korišćenja građevinskog zemljišta površine veće od 10 ari, stambenih objekata kao što su kuće, stanovi ili vikendice, poslovnih objekata kao što su lokali, kancelarije, magacinski prostori i drugi objekti koji služe za obavljanje poslovne delatnosti, garaža i pomoćnih objekata.
Nepokretnosti koje su izuzete od oporezivanja su u najvećem broju slučajeva nepokretnosti u javnoj svojini.
Porez na imovinu se obračunava jednom godišnje, a plaća se u četiri rate, tj. po kvartalima, i to u februaru, maju, avgustu i u novembru. Visina poreza na imovinu zavisi od osnovice koju utvrđuje jedinica lokalne samouprave. Vrednost celokupne imovine godišnje se umanjuje za amortizaciju čiju stopu takođe utvrđuje jedinica lokalne samouprave. Određeni primeri poreskih stopa za porez na imovinu su sledeći:
- Za poresku osnovicu čija je vrednost do 10 miliona dinara primenjuje se stopa od 0,4%,
- Za poresku osnovicu čija je vrednost od 10 do 25 miliona dinara primenjuje se stopa do 0,4% + do 0,6% na iznos preko 10 miliona dinara,
- Za poresku osnovicu čija je vrednost do 25 do 80 miliona dinara primenjuje se porez i tačke 2 plus do 1% na iznos preko 25 miliona dinara,
- Za poresku osnovicu čija je vrednost viša od 50 miliona dinara primenjuje se porez iz tačke 3 plus do 2% na iznos preko 50 miliona dinara.
Svaka jedinica lokalne samouprave izdaje rešenje o porezu na imovinu za nepokretnosti koje se nalaze na njenoj teritoriji. Takođe, jedinica lokalne samouprave može odrediti barem dve zone na osnovu kojih se vrši obračun poreza, tako da porez poreskih stopa na visinu poreza na imovinu utiče i lokacija nepokretnosti na teritoriji lokalne samouprave koja uvrđuje i obračunava poresku obevezu.
Porez na imovinu može se proveriti prijavom na web site poreske uprave ili lično. Na sajtu/aplikaciji poreske uprave koja se zove ePorezi, a kojoj mogu pristupiti svi obveznici poreza koja su pravna lica. Sajtu/aplikaciji ePorezi na web adresi: https://www.eporezi.purs.gov.rs pristupa se sa LK koja ima registrovani kvalifikovani elektronski potpis, odnosno putem PIN koda koji se dobija uz svaku LK sa čipom.
Za pristup sajtu/aplikaciji ePorezi potrebno je da obveznik poreza ima računar sa čitačem LK i instaliranim sertifikatima koji se dobijaju od strane MUP-a (na sajtu MUP), tj. mogu se downloadovati sa sajta MUP-a ili drugog certifikacionog tela.
Ukoliko je obveznik poreza na imovinu fizičko lice, provera poreza se vrši na sajtu eUprave kojoj se takođe pristupa sa LK sa kvalifikovanim elektronskim potpisom i PIN-om. Web adresa eUprave je: https://www.euprava.gov.rs Nakon što ste registrovali nalog na sajtu eUprave, uvid u stanje poreskih obaveza koje su vezane za nepokretnosti možete proveriti pristupom sajtu Lokalne poreske administracije na web adresi: https://lpa.gov.rs/jisportal/homepage Prijavu na sajt Lokalne poreske administracije radite na isti način kao što se prijavljujete i na sajt eUprave putem kvalifikovanog elektronskog potpisa, tj. putem LK koju treba očitati preko čitača lične karte na vašem računaru.
Pored online pristupa, svaki obveznik obavezu plaćanja poreza na imovinu može proveriti i lično odlaskom u nadležnu službu Lokalne poreske administracije za opštinu na kojoj se nalazi predmetna nepokretnost za koju se obračunava porez na imovinu.
Kao što je napomenuto na početku ove informacije koja se odnosi na porez na imovinu, svako kašnjenje plaćanja poreza na imovinu znači da će Lokalna poreska administracija obračunati zakonsku zateznu kamatu za broj dana kašenjenja u plaćanju ove poreske obaveze. U slučaju kašnjenja poreski obveznik dobija opomenu od strane Poreske uprave, a ukoliko i dalje nastavi sa neplaćanjem ove poreske obaveze Poreska uprava pokreće naplatu poreza prinudnim putem putem postupka prinudne naplate. U tim slučajevima Poreska uprava može izvršiti blokadu računa poreskog obveznika ili može pokriti naplatu potraživanja poreske obaveze putem angažovanja javnog izvršitelja. Ukoliko se naplata potraživanja poreske obaveze vrše putem angažovanja javnog izvršitelja, potrebno je znati da pored iznosa osnovne obaveze po osnovu poreza na imovinu, poreski obveznik će platiti i celokupan iznos obračunate zakonske zatezne kamate, kao i iznos svih troškova prinudne naplate i troškove angažovanja javnog izvršitelja. U tom slučaju iznos svih pratećih dodatnih troškova naplate potraživanja po osnovu poreske obaveze mogu biti značajno veći od iznosa samog potraživanja Poreske uprave.
Kod poreza na imovinu poreski obveznik može tražiti i umanjenje poreza, a zakonskom regulativom definisanu su tzv. poreski krediti po kojoj vlasnici nepokretnosti mogu umanjiti porez na imovinu za 50%, s tim da poresko umanjenje ne može da bude veće od 20.000 dinara. Poresko umanjenje je predviđeno i za sve poreske obveznike koji su stariji od 65 godina, a stanuju u stanu ili kući čija površina nije veća od 60 kvadratnih metara. U tom slučaju poresko umanjenje je 75%.